Hrvatski boksač Filip Hrgović 16. svibnja čeka okršaj s Englezom Davom Allenom.

Allen će se boksati u svom Doncasteru i pritom imati ogromnu podršku, no Hrgovića to ne dira previše.

“Nema veze koliko će ljudi biti ovdje, oni mu ne mogu pomoći. Jedina stvar koja je bitna je vjerujete li ili ne vjerujete li u sebe. Zato navijači i publika ne mogu učiniti ništa za ili protiv boksača, to je moje iskreno mišljenje. Moj otac je uvijek govorio da, ako vjeruješ u nešto i cijeli svijet je protiv tebe, to nije bitno ako vjeruješ sam u sebe. Vrijedi i obrnuto, ako je cijeli svijet uz tebe, a ti ne vjeruješ u samog sebe, onda ta podrška ništa ne vrijedi. Sve je zapravo ovdje (pokazujući na glavu). Moj otac je bio jak u glavi, miran, nježan, ali snažan i discipliniran. Uvijek se fokusirao na cilj”, rekao je Hrgović za Frank Warren’s Queensberry Promotions.

POVEZANO

Britanci se raspisali: Evo protiv koga bi se uskoro trebao boriti Filip Hrgović

SK Fight

24. ožu 2026 0

SK Fight

24. ožu 2026 0

Posebno se dotaknuo svog oca Pere Hrgovića koji je preminuo 2022..

“Da, mislim na svog oca svaki dan i jako mi nedostaje. Radujem se tome kad ću ga opet moći vidjeti u raju. Imam osjećaj kao da je uvijek sa mnom, osjećam njegovu prisutnost i stvarno imam osjećaj kao da je sa mnom. Da je bar ovdje, da mogu popričati s njim, pitati ga neke stvari, bilo bi lijepo. Teško je nekad, ali tako je kako je, takav je život”, rekao je pa dodao:

“Nije podržavao to u početku, dapače, bio je ljut što sam krenuo trenirati boks. Nije mu se sviđala ideja toga da mu sin dobiva udarce u lice. No kasnije, kada sam postao ozbiljan oko boksa, bio mi je podrška na svaki način na koji je znao i mogao. To je bio čovjek koji je mario najviše za mene i koji me volio najviše.”

Emotivno je Hrgović pričao o svojim počecima.

“Fascinantno je koliko je taj dio života bio težak za mene jer sam ostao bez oca, a onda sam se već mjesec dana kasnije totalno posvetio treningu i pripremama. Imao sam novog trenera, u novom gradu, prvi put sam u životu bio u Houstonu. Proveo sam tamo tri mjeseca sasvim sam, plakao sam svaki dan za svojim ocem. Bio je to stvarno težak period u mom životu, ali prošao sam kroz sve i pobijedio sam Zhanga. To je stvarno borba koja mi je promijenila život. Prošao sam kroz svu bol uz trening i sparing, sparirao sam više od 200 rundi s tom boli, ne znam kako sam to uspio, stvarno je bilo teško. Bio sam mentalno shrvan, previše sam trenirao, bio sam stvarno loše. Uspio sam, pobijedio sam tu bol i to je i dan-danas najveća pobjeda moje karijere.”